Drugog finalistu Svjetskog prvenstva u nogometu dobit ćemo večeras u Atlanti nakon susreta Engleske i Argentine. Sraz rivala koje je nemoguće posmatrati, a da se ne vratimo u historiju, odnosno 40 godina unazad i duel na Asteci ove dvije reprezentacije u okviru 1/4 finala Svjetskog prvenstva koje je te 1986 godine održano u Meksiku.
Igrala se 51. minuta kada je legendarni Diego Armando Maradona rukom savladao čuvenog golmana Engleske
Kontraverzni potez Maradone sudija iz Tunisa Ali Bin Nasser kao i većina na stadionu nisu odmah primjetili i bili su uvjereni da je Argentinac igrao glavom, a ne rukom te je pokazao na centar. Poslije će Maradona postići još jedan gol, nakon maestralnog solo prodora, koji se smatra jednim od najboljih golova u historiji Svjetskih prvenstava. Ipak pobjeda od 2-0 i prolaz dalje “Gaučosa” na turniru kojeg su na kraju osvojili, ostat će obilježen po prvom golu Argentine
Nakon utakmice, Maradona je izjavio da je gol postignut “malo Maradoninom glavom, a malo Božijom rukom”, čime je rođen legendarni naziv.
Od te utakmice stvoreno je rivalstvo iz perspektive Engleske zasnovano na osveti i pravdi koju čekaju punih 40 godina. Na SP 1998 u Francuskoj u osmini finala susrele su se ove dvije reprezentacije, a nakon 2-2 u regularnom dijelu, Argentina je bila bolja nakon penala. Utakmicu su obilježila dva crvena kartona, Davida Beckhama na jednoj i Diega Simeonea na drugoj strani. Malu osvetu Englezi su dočekali na AP 2002 u Južnoj Koreji i Japanu u grupnoj fazi kada su po pobjedili sa 1-0. Ipak eventualna pobjeda večeras, u polufinalu Svjetskog prvenstva bila bi dostojna osvete i revanša za Meksiko 1986.
Engleska na ovom turniru predvođena Thomasom Tuchelom pokazuje najmanje oscilacija u igri i taktičkom pristupu u odnosu na ranija takmičenja. Nijemac preferira igru koja je usmjerena na kontrolu kako posjeda tako i prostora, što postiže disciplinom u igri bez neplanskih izlazaka većeg broja igrača u fazu napada. Tuchel po svaku cijenu želi osigurati balans u igri minimizirajući rizik od tranzicije protivnika.
Tuchel se u velikoj mjeri oslanja na individualni kvalitet Sake, Bellinghama i Kanea, s tim da je ovaj prvi prilično van forme na ovom turniru. Također Tuchel je napravio svojevrsni upgrade sa Kaneom kojeg koristi i kao lažnu devetku. Napadač Bayerna se često spušta među linije i otvara prostor saigračima jer protivnički stoperi moraju da izlaze za njim, znajući za njegov domet u šutu van šesnaesterca kada je sam.
Prije početka Mundijala selektor “Gordog Albiona” odlučio je neke do tada standardne reprezentativce ne povesti na turnir. Ostao je dosljedan svojoj filozofiji u kojoj nema mjesta za puno individualno jakih pojedinaca, i fokusirao se na izgradnju tima u kojem će dva do tri igrača biti oni oko kojih se gradi igra. Nakon povrede Liveramenta, Tuchel je ostao na dva beka, od kojih je jedan poluzdrav (Rice James). PokušavabTuchel od Konse i Quanshe da pravi bekove, ali jasno da u polufinalu neće biti prostora za takve improvizacije, pa je za očekivati u prvih 11 Jamesa ilinćSpencea. Tu dolazimo do glavnog pitanja? Je li opravdan izostanak Alexandera Arnolda Trenta? Ne samo zbog toga što je primarno bek, već zbog činjenice da može pokriti i poziciju “šestice”. Bez obzira na slabu sezonu u Realu. Engleska se pati sa kreacijom, Rice nije klasični playmaker, Bellingham nije klasična “desetka” a krila koja vole okomitost često su uskraćena za pasove po dijagonali koje Trent ima u svom repertoaru.
Engleska se muči sa niskim bolokom i ekipama koje se dobro i organizovano brane, a Argentina jeste takva ekipa. Pomalo ispod radara, iako branioci naslova, stidljivo su se spominjali kao mogući kandidati za naslov.
U grupi sa Alžirom, Austrijom i Jordanom bili su dominantni sa 9 bodova, ali u nokaut fazi su imali dosta problema sa dva tri protivnika. Ipak ako bismo tražili zaštitni znak ove reprezentacije Argentine onda je to karakter tima. Ekipa Lionela Scalonija vraćala se u više navrata i nisu se predavali do samog kraja. U dvije utakmice su svoje protivnike slomili u drugom produžetku, dok su protiv Egipta od 0-2, u posljednjih 15 minuta stigli do 3-2.
Scaloni je igru prilagodio Lionelu Messiju. Pragmatičan i fleksibilan sistem i formacija, zasnovana na kontroli sredine terena kao primarnom zadatku. Argentina igra faktički sa četiri klasična vezna igrača, koji dobrom kontrolom i prepoznavanjem omogućavaju čuvanje prostora. Enzo, Mac Alister, De Paul, tri igrača izuzetno jaki na lopti sposobni da je sačuvaju dovoljno dugo dok se u zadnjoj trećini ne stvori neka pukotina kod protivnika ili dok Messi ne dođe u poziciju da igra u izolaciji. Leandro Pardes je ključni glavni defanzivni vezni koji uz stopere Romera i Martineza, omogućuje defanzivnu stabilnos. Osim Messija koji je i dalje napadački prva violina reprezentacije, veliku rezervu Scaloni ima u Julianu Alvarezu i Lautaru Martinezu.
Susret sa Egiptom otkrio je dosta nedostataka u igri Argentine, pogotovo u defanzivi, gdje će Engleska sigurno preko bočnih pozicija tražiti svoju šansu. Argentina će imati dosta problema da brani napade sa krila, i ulaske Bellinghama iz drugog plana, baš kao što je i Meksiko imao.
Sa druge strane Argentina je i pokazala koliko je opasna kada je napad jedina opcija i kada su “na konopcima”
Ključ večerašnje utakmice je u sredini terena, odnosno ukoliko Engleska uspije nametnuti aktivan posjed i ukoliko “Gaučosi” budu stalno u defanzivnom gardu, Tuchelov tim će biti bliži pobjedi jer imaju više opcija i kvaliteta za napast. Za Argentinu je bitno da prva dođe do gola. Tada će moći da drže gust raspored u sredini i među linijama, nešto što je Englezima najteže probiti.
Susret na Mercedes Stadionu u Atlanti suditi će domaći sudija Ismail Elfath
