Od sarajevske šljake do dijamanatakog sjaja- posljednji ples kapitena

Njegova veličina nije samo u statistici i rezultatima koje postigao, već i u simbolici koju predstavlja njegov nogometni put

Kako uopšte započeti priču koja govori o oproštaju najvećeg igrača kojeg je jedna zemlja imala?

Možda je najbolje početak ove priče staviti u kontekst ratnog vihora i agresije na Bosnu i Hercegovinu. U vrijeme u kojem svaki naredni dan bio neizvjestan, a tek sudbina jedne zemlje? Zemlje za koju je u tom vremenu opšteg ludila i iživljavanja nad Bosnom Dražen Jerković vrbujući Muhameda Konjića da obuče dres Hrvatske, tvrdio kako neće imati svoju nogometnu reprezentaciju

U tom vremenu u kojem je svak na svoj način davao doprinos odbrani zemlje, u opkoljenom Sarajevu, u pauzama između granata, zvuk lopte ispunjavao je ratna skloništa, sportske sale i ono što je od njih ostalo. Bilo je to vrijeme u kojem je Sarajevo sa brda rušeno, ali istovremeno u njemu su se gradili snovi klinaca koji su neumorno gurajući loptu vjerovali da ih čeka nešto veliko

Junak naše priče, ali i mnogih generacija bio je jedan od tih neumornih klinaca koji su igrajući lopte biježali od ratne svakodnevnice tražeći izlaz u igri

Edin Džeko je svoje prve nogometne korake napravio u ratom opkoljenom Sarajevu, u omladinskim selekcijama FK Željezničar.

Ti prvi koraci, pa poslije omladinski staž, nisu bili utemeljeni na modernim terenima, na hibridu, ili plastici. Šljaka je bila jedina podloga na pomoćnom terenu FK Željezničar gdje su omladinci plavih sa Grbavice trenirali i igrali svoje utakmice. Spas od šljake bio je ulazak u prvi tim, što je Džeko uspio još u 17. godini u duelu protiv Žepča. Amar Osim mu je povjerio zadnjih 10 minuta. Nedugo nakon toga je došao i prvi gol protiv Modriče i već je bilo jasno da Željo u svojim redovima ima nebrušenog dijamanta.

Međutim tadašnje domaće prvenstvo i nije bilo baš pogodno tlo za brušenje talenata, a Edin Džeko prilično zapostavljen na Grbavici odlazi u Češku Republiku odakle počinje njegova međunarodna karijera.

Njegov profesionalni put je svima manje više poznat, ali taj put nigdje nije bio jednostavan i lagan. Edinu niko ništa nije poklonio. Za svaki gol, za svaki duel, morao je vrijedno da radi

Veličina Edina Džeke nije samo u statistici, niti u individualnoj klasi, rezultatima koje postigao, već i u simbolici koju ima njegova karijera

Simbolika koja je zapravo definicija bosansko – hercegovačkog čovjeka čiji je uspijeh incident, a ne pravilo. To je priča o zemlji u kojoj se talenat najprije otpisuje, .

Da bi nogomet od jedne nacije stvorio nogometnu naciju, osim “igranja lopte” potrebna je i strast u igri, u navijanju….. A strast dolazi između ostalog sa mitovima, igračkim legendama, ikonama. Zato, kada je Edin Džeko u pitanju, jednako važno je i ono što je uradio i ono što ostavlja iza sebe.

A ostavlja zvjezdanu prašinu, kakvu samo može da pruži dijamant dok se bruši. Ostavlja generacijma koje dolaze idola, nekoga čiju će individualnu klasu i postignuća teško iko da dostigne, ali sama težnja da mu se približe dovoljna je motivacija da u budućnosti imamo mnogo odličnih igrača.

Većina velikih fudbalskih nacija u svojoj historiji ima tog jednog igrača oko kojeg gradi svoj identitet, koji je neponovljiv, i sa kojim se ne prave komparacije. Zato je ostavština Edina Džeke neprocjenjiva, jer ono što je Pele Brazilcima, Maradona Argentincima, Krojf Holanđanima, Kajzer Nijemcima, to je Bosni i Hercegovini Edin Džeko

O dostignućima u karijeri koja još traje, mogli bismo stotine stranica napisati, ali ovo je ipak njegov oproštaj od reprezentacije, ne od nogometa. Reprezentacija u kojoj je debitovao prije 19 godina, te odmah zabio gol Turskoj na Koševu. 151 nastup, 74 gola. Dva Svjetska prvenstava i mnogo prokletih baraža u kojima smo do ovog zadnjeg ostajali kratki za još neko veliko takmičenje koje je zaslužio

Edin Džeko je punih 12 godina bio kapiten reprezentacije u preko 80 utakmica. Lider na terenu i van njega, koji je svoj autoritet gradio igrom i profesionalnom odnosu prema svim akterima, od sudija, trenera, saigrača do navijača. Igrač koji je uspio ono što je malo ko. A to je da djecu kojoj je bio idol, u 40. godini kao kapiten odvede i povede na Svjetskom prvenstvu. Djeca čije je roditelje iz domovine otjerao isti onaj rat koji je Edinu obilježio djetinjstvo, rasli su uz njegove golove Belgiji u Genku, Francuskoj u Parizu, Grčkoj u Zenici, da bi u martu ove godine bili akteri njegovog nebeskog skoka i gola za produžetke u Welsu

Edin Džeko je pored svega što je postigao kao igrač, pored svega što je dao reprezentaciji, uspio da postane jedna od najznačajnijih društvenih figura Bosne i Hercegovine u njenoj historiji. Od sticanja nezavisnosti zasigurno najvažnija sportska ličnost u BiH. Posebno se izdvaja njegov humanitarni rad. Ambasador UNICEF-A, ali i čitave Bosne i Hercegovine

Glas nogometne Bosne na brojnim svjetskim pozornicama.

Svoju posljednju utakmicu u najdražem dresu kapiten će odigrati u petak (sutra) u susretu 3. kola Lige nacija protiv Švedske na Bilinom Polju. Bit će to bez dileme noć emocija ali i ponosa svih koji budu tu večer na stadionu ali i oni pored malih ekrana. Noć sa vjerovatno najviše muških suza, zbog kraja koji je morao doći, ali sa ponosom u grudima što smo bili savremenici najvećeg ikada

Dijamantu, babuka, kapitenu

Hvala za sve!

Facebook

Share:

More Posts