Prijateljski susret između nogometnih reprezentacija Bosne i Hercegovine i Sjeverne Makedonije završen je bez pobjednika i bez golova. Meč sa selekcijom koja je dva mjesta ispred naše reprezentacije na FIFA rang listi trebao je selektoru Sergeju Barbarezu poslužiti kao prvi test pred Svjetsko prvenstvo.
Protivnik koji je poslužio da se naš stručni štab uvjeri u fizičko i mentalno stanje tima, ali i da se isprobaju neke nove taktičke varijante i pruži prilika svim u ovom trenutku raspoloživim igračima.
Haris Tabaković je i dalje u procesu oporavka, Ivan Šunjić vuče sa kraja sezone lakšu povredu, dok su iz predostrožnosti van stroja sinoć na Koševu ostali Sead Kolašinac i kapiten Edin Džeko.
Barbarez je krenuo sa standardnim sistemom 4-4-2 ali sa izmiksanom postavom. U napadu prvi put kao tandem zaigrali su Jovo Lukić i Samed Baždar, na lijevoj strani odbrane nakon dugo vremena u prvoj postavi su bili Nihad Mujakić i Stjepan Radelić. Desnu stranu odbrane činili su Amar Dedić i Nikola Katić. Dva zadnja vezna bili su Tahirović i Gigović, dok su po krilima igrali mladi Alajbegović i Bajraktarević.
Selektor Sjeverne Makedonije Borče Sedloski izveo je sistem 3-4-3 ali prilično zatvorenu varijantu, sa dosta suženim međulinijskim prostorom u niskom bloku.
Naš tim je na krilima publike u euforije oko samog plasmana na Mundijal, u utakmicu ušao agresivno te je već u 4. minuti nakon solo prodora Kerim Alajbegović uzdrmao prečku gola Stoleta Dimitrovskog. Ipak Makedonci su vrlo brzo umirili našu igru, a nakon jedne greške Martina Zlomislića u predaji lopte, naša reprezentacija sve više je pokušavala da u izgradnju napada ide sa dugim loptama gdje smo preko snažnog i visokog Lukića pokušavali spusti loptu veznjacima ili napadati dubinu u koju je ulazio Baždar.
Još jedna greška naše odbrane zamalo je skupo plaćena. Ipak Stjepan Radeljić skoro sa gol linije uspio je izbaciti loptu koju je uputio Rastoder. U zadnjoj trećini prvog poluvremena pojačali smo ritam i agresivnost i bili nešto konkretniji. Pokušavali smo preko oba boka, ali je nedostajalo više odlučnosti i pravih centaršuteva. Nako prodora Lukića u 32 minuti i velike guzve u petrcu Makedonije, gosti su izbacili loptu. U 40 minuti Bajraktarević je sjajno ubacio za Smeda Baždara koji pogađa vanjski dio stative.
Dojam je da smo prvo poluvrijeme imali kontrolu ali je falilo više direktnosti i odličnosti. Dosta smo pokušavali “podvaljivanjem” lopte kreirati prilike, ali bez puno konkretnih prilika.
U drugom poluvremenu Barbarez je promjenio skoro kompletnu postavu izuzev Benjamina Tahirovića i Martina Zlomislića koji je ostao na golu jer se Osman Hadžikić povrijedio na zagrijavanju u pauzi između dva poluvremena.
Osim igrača, Barbarez je promjenio i formaciju. Drugo poluvrijeme smo počeli sa 3-5-2, gdje su trio u zadnjoj liniji činili Čelik kao centralni half, te Muharemović i Hadžikadunić kao dva vanjska stopera. Po bokovima su bili Memić i Burić, a u sredini osim Tahirovića kojeg je u 60. minuti zamjenio Malić, igrali su Bašić i Hadziahmetović, dok su najbliži golu Makedonije bili Mahmić i Demirović
Promjena formacije nam je donijela još veću kontrolu u posjedu, ali i viška igrača u veznom redu, pa smo dosta brže izlazili iz pritiska koji je od strane Makedonaca u drugim dijelu bio nešto većeg intenziteta. Ipak, ponovo smo u završnici i zadnjoj trećini bili nesigurni, sa dosta loših riješenja. Istina protivnik je sinoć jako dobro zatvarao sve prilaze golu, nisu imali mnogo grešaka i kada se spuste iza lopte bilo je dosta teško našim igračima da stvore priliku.
Dvije najbolje su imali Memić koji je nakon sjajnog proigravanja Mahmića šutirao nedovoljno precizno, te preko Demirovića koji je nakon pasa Malića sam izašao pred Dimitrovskog ali je šutirao pored gola. Problem sa ovom formacijom je ono što je i sam selektor priznao. Dosta problema u komunikaciji kod preuzimanja igrača. Makedonci su u drugom poluvremenu puno lakše izlazili iz zadnje trećine, s tim da su u završnici bili dosta pasivni i bezopasni.
Na kraju rezultat možda i realan. Doza opreza se mogla vidjeti u svakom startu, što je i razumljivo. Također i blagi pritisak zbog punog stadiona i očekivanja navijača bio je vidljiv, posebno kod mladih igrača.
Međutim utakmica je apsolutno poslužila svrsi. Intenzitet je bio prilično visok u većem dijelu susreta. Pokušali smo dva sistema, ali i unutar ta dva sistema nekoliko različitih varijacija u igri prema naprijed u onoj mjeri koliko 90 minuta dozvoljava. Još jednom se pokazalo da je Amir Hadžiahmetović naš daleko najjači veznjak na lopti, Mahmić je pokazao zašto je tu i da će u budućnosti biti veliko pojačanje. Stabilnost i zrelost Nidala Čelika je nešto također raduje.
Selektor i stručni štab imaju sada jasniju viziju pred odlazak u Kanadu. Dobili su od utakmice dovoljno. Ekipa je osjetila navijače i atmosferu. Sada slijedi zapravo glavni dio posla za stručni štab. Tempiranje i brušenje forme do utakmice sa Panamom kada bismo trebali imati otprilike prvih 11 za Kanadu
