Piše: Vedad Alibašić
Bosna i Hercegovina je 24. juna u Seattleu dosanjala san i plasirala se u knockout fazu najvećeg fudbalskog takmičenja. I to potpuno zasluženo. Utakmica protiv Katara pokazala je obrise budućnosti u kojoj ova generacija navijača neće biti uskraćena za nove historijske podvige. Prvi takav čeka nas 2. jula u Santa Clari.
PROTIV KATARA RUTINSKI
Naslov ove podrubrike ne oslikava emotivno stanje kroz koje smo prolazili dok smo gledali utakmicu. Iako postoji nekoliko statističkih podataka koji nas mogu uvjeriti u suprotno, reprezentacija Katara, ispostavit će se, zasluženo ide kući. Naša reprezentacija uspjela je Katarane neutralizovati u potpunosti te njihove šanse svesti isključivo na naš manjak koncentracije u pojedinim momentima. Kao i u prethodnim tekstovima, opet navodim: od nas zavisi kakav će biti protivnik, i to je dobro!
Prvih pola sata bila su demonstracija ofanzivne moći koju nismo imali prilike vidjeti u utakmicama s Kanadom i Švicarskom. Katarani su, kako smo i pretpostavili, dopuštali ulazak naših krilnih igrača u sredinu, što se ispostavilo kao njihova fatalna greška. Kerim Alajbegović je iz jedne takve situacije predriblao i iza sebe ostavio dva njihova defanzivca te sjajno pogodio za vodstvo.
O kakvoj majstoriji se radi govori i to da je njegov gol uvršten u glasanje FIFA-e za najljepši gol grupne faze. Iskoristite priliku i glasajte za njega ako već niste, ona bravura je to zaslužila!
Na novu radost nismo dugo čekali. Bilo je potrebno svega pet minuta da stvorimo novu šansu iz koje se izrodio autogol Mahmouda Abunade, s(p)retnom reakcijom Edina Džeke. Ne postoje hvalospjevi koji se mogu napisati o Edinu, majstoru fudbalske igre, igraču s jednim od najboljih pozicioniranja među svim napadačima u 21. vijeku. Termini „klasa“, „ikona“, „igračina“ i sl. koriste se upravo zbog kvaliteta koje Edin posjeduje. I koje obilato koristi evo već 20 godina. Njegov osjećaj za prostor, anticipacija, prvi dodir, spuštanje lopte, igra leđima… sve to mogli smo vidjeti protiv Katara i zato je prava šteta što sjajnih prvih 40 minuta nije okrunio golom koji bi Katarane psihički „slomio“ i stvorio priliku za ubjedljiviju pobjedu.Ta propuštena šansa iz 39. minute koštala nas je primljenog gola. „Proklizavanje“ Radeljića, koji je odigrao jako dobru utakmicu, te iznenadna nesnađenost Malića koštali su nas primljenog gola u 42. minuti. Na odmor smo, srećom, otišli s prednošću od jednog gola, s obzirom na to da je Katar imao ozbiljnu šansu preko Pedra Miguela, koji je pogodio stativu.
OBRISI
Drugo poluvrijeme nije obilovalo uzbuđenjima, već strepnjom. Iako u prednosti, vladao je osjećaj da utakmica nije ni blizu gotova te da bi valjalo nešto promijeniti ako želimo zatvoriti utakmicu. Selektor već na poluvremenu uvodi Tahirovića i Memića, čime povećava našu defanzivnu stabilnost u sredini i pokretljivost po desnom boku. Sve pohvale selektoru i stručnom štabu na ovom potezu, jer su na najbolji način iskoristili Benjaminove kvalitete u ovoj utakmici. Možda je ovo jedan od onih obrisa o kojima je pisano na početku:
Tahirović s klupe.
Mnogima sporna reakcija Edina Džeke pri izmjeni treba biti dovedena u racionalni okvir. Još se imalo igrati, a Edin je još mogao. Samo što ostali nisu mogli, u prvom redu Demirović – valja praviti pressing na golmana, stopere, bočne i vezne igrače čitavu utakmicu.
Onakva reakcija nije nešto na što smo mi od Džeke navikli, ali ko god iole prati fudbal, makar i jednom sedmično, zna da su ovakve reakcije prirodne i normalne. Još jedna pohvala stručnom štabu: uvođenje Mahmića zarad balansa i brojnosti u veznoj liniji pokazalo se kao pun pogodak. Očigledno je to još jedan obris budućnosti: Mahmić na desetki u sistemu 4-2-3-1.Naša reprezentacija u utakmici s Katarom pokazala je da ima dva sistema koja u različitim fazama igre mogu funkcionisati. Formacija s dvije šestice i dvije devetke provjereno je oružje kojim uspijevamo razoružati protivnika i kreirati nekoliko šansi, ali se formacija s desetkom i jednom devetkom pokazala kao odlično rješenje kada protivnik juri rezultat, a mi šansu iz tranzicije. Siguran sam da ćemo ovakav način igre gledati i u budućnosti, što je izuzetno pozitivna stvar.
PROTIV SAD-a PAMETNO
Utakmica protiv Katara daje nam pravo da se nadamo, ali nam utakmice protiv Kanade i Švicarske daju upozorenje na oprez. SAD nije bolja reprezentacija od Švicarske. Imaju probleme s ekipama koje se s njima nadigravaju. Najbolje partije pružaju protiv ekipa niskog bloka sa sporom defanzivnom linijom. Imaju igrače koji se snalaze i u prostoru, ali i bez njega. Napadački su izuzetno moćni. Dinamični. Ali opet, ništa protiv čega nismo igrali ni prije ovog Mundijala, a ni na Mundijalu.Morat ćemo se braniti. Ukoliko uspijemo uvesti utakmicu u egal do 20 minuta pred kraj utakmice, mi smo u prednosti. Ne osjećamo pritisak.
Od nas se ništa ne očekuje, a dobrano nas se podcjenjuje. San smo dosanjali, sada imamo priliku da ga živimo još duže. S Mahmićem smo dobili na širini i na opcijama. Više nismo toliko predvidivi. Jedno je sigurno: imat ćemo šanse, samo ćemo ih trebati iskoristiti. Uživajmo u ovome što slijedi. Bodrimo, navijajmo i nadajmo se. Zahvalni što smo tu gdje jesmo. Do nove pobjede, do nove historije!
FOTO: N/FSBiH
